Most kod Kotoribe
Željeznički mostovi na Muri
Jedan od najznačajnijih objekata na najstarijoj pruzi u Hrvatskoj državna granica — Kotoriba—Čakovec, puštenoj u promet 24. 4. 1860. godine je most na rijeci Muri.
Taj most je i prvi željeznički most u Hrvatskoj. Gradnja mosta na rijeci Muri usko je povezana s gradnjom najstarije pruge u Hrvatskoj .
Željeznički most na rijeci Muri : Kotoriba - Murakeresztur
foto: Dario Dobranski
Društvo južnih željeznica ili carsko kraljevsko privilegirano Austrijsko društvo državnih željeznica ili ukratko »ST.E.G« je 1855. god. dobilo koncesiju za građenje i eksploataciju pruga.
8. 6. 1856. car Franjo Josip odobrio je koncesiju za izgradnju pruge (i mosta na Muri) s pravom korištenja 90 godina, uz udjel državnog kapitala.
Glavni dioničari bili su Hrvatsko-ugarski velikaši: knezovi Nikola Esterhazi i Filip Baćanin, grofovi Đuro Feštetić, Johan i Koloman te Đuro Šomodi.
Postojale su tri varijante o spajanju, odnosno vezivanju ove pruge na postojeću magistralu Beč-Zidani Most-Trst.
Jedna varijanta trebala je da bude preko Maribora, druga varijanta kod Poljčana, a treća kod Pragerskog.
Najpovoljnija varijanta usvojena je ona treća tj. preko Pragerskog.
Odobrenje za gradnju dobivano je već u siječnju 1857. g. kada se odmah i započelo s radovima po cijeloj trasi. Grof Đuro Feštetić je i najzaslužniji što je magistralna pruga prošla Međimurjem.
Ta magistrala prošla je Međimurjem dijelom radi skraćivanja linije no ponajviše u interesu grofa Feštetića i eksploatacije njegovih šuma u Međimurju.
povijesna karta: Kotoriba 1806. - 1869. godine
Postoji i drugo mišljenje zašto je pruga prošla baš kroz Međimurje, a to je opis Međimurja s kraja prošlog stoljeća iz pera poznatog historičara Vjekoslava Klaića, čovjeka velikog znanstvenog ugleda i vrijedna da mu se vjeruje.
»Međimurje zovu onaj kraj ili predjel koji se stere među riekami Dravom i Murom i štajerskim planinami. Međimurje je pravo poluotok što ga tvore rieka Mura i Drava nedaleko otoka Mure i Drave.
Kažu ljudi koji su dosta sveta obišli da taj predjel spada međ ljepše na zemlji, te ga je zato već stari povjesnik hrvatski Beđeković prozvao »perivojem gornje Slavonije«.
Međimurje zaprema 16 milja. Dieli se na gornje, srednje i dolnje. Gornje naprama štajerskoj je bregovito, dočim je srednje i dolnje velka ravnica, koja se pruža do utoka Mure u Dravu kod Legrada.
Osobito srednje i dolnje Međimurje veoma je plodno, tako da se i u tom obziru nijedan drugi predjel Ugarske s njim sravniti ne može; zemlja je ovdje crna, mastna i prhka, a po tom i tako plodna, da roda dvaput ili triput više nego li u Hrvatskoj i mnogih krajevih Ugarske.«
»Međimurje 1918« — V. Kapun.
Željeznički kolodvor Kotoriba : pogled iz zraka
Kroničar je zabilježio da su graditelji imali teškoća na slijedećim objektima, ujedno i najvećim na trasi: na mostu preko Mure kod Kotoribe i Drave kod Ptuja i drenažama uz dravsku obalu kod Ormoža.
Iz tih izvora utvrđeno je da je za most i prugu dopremljeno 650.000 centi tračnica čak iz Engleske (najbolji čelik na svijetu engleski čelik).
U to vrijeme država dolazi u financijske poteškoće te odustaje od gradnje novih pruga, a postojeće predaje privatnom egleskom i francuskom kapitalu, predstavnicima kojim je i povjerila daljnju gradnju novih pruga.
Prodajna cijena je bila 100.000 franaka u srebru, a novi vlasnici stupili su u posjed 1. studeni 1858. godine. Novi vlasnici postavili su i nove rokove za gradnju pruge Velika Kaniža — Kotoriba — Čakovec — Pragersko.
Predviđeno je da pruga bude gotova do 31. prosinca 1861. godine, no ni tih rokova nisu se u potpunosti pridržavali, već su gradili redoslijedom koji im je najviše odgovarao.
Tako je naša pruga kroz Međimurje izgrađena prije roka za jednu godinu i osam mjeseci, dok je pruga Zagreb—Karlovac sagrađena u zakašnjenju od preko dvije i pol godine.
fotogalerija: Luka Habuš, Marko Habuš, Siniša Ludaš - Pixino, Željko Matulic, Dobriša Habuš
Prvi most sagrađen je na Muri 1860. godine, točnije pušten u promet 24. 4. 1860. god. u doba Austro-Ugarske, i služio svojoj svrsi do 1905. godine.
Prvi most na rijeci Muri 1860. godine
Sastavljen je od neprekinute konstrukcije (u jednom dijelu) i dužina mu je 153 metra na šest oslonaca i sa tri riječna otvora.
Drugi most napravljen 1905. god. na istim osloncima (nosačima) tj. na postolju prvog mosta.
Sastavljen je od pet zasebnih konstrukcija. Dužina mosta je 153 metra, ista kao kod prvog.
Drugi most na rijeci Muri 1905. godine
Stvaranje stare Jugoslavije, Mura je postala granica Jugoslavije i Mađarske pa je most dobio dodatak »granični željeznički most«.
Most je miniran 6. 4. 1941. god. u 9 sati od strane jugoslavenske vojske, da bi se spriječio prodor njemačke vojske u Jugoslaviju iz Mađarske.
Most je djelomično popravljen, što je dokaz da su preko miniranog mosta u Kotoribu u travnju 1941. god, ušli njemački vojni kamioni.
Taj drugi most zbog miniranja i dotrajalosti porušen je 1945. godine.
Treći most razlikuje se od prva dva po dužini i po konstrukciji.
Ukupna dužina je 152,10 metara, ima ukupno 12 oslonaca ili nosača, od kojih najjači tri u samoj rijeci Muri tj. ima dva riječna otvora.
Tu je dno Mure u najkrivudavijem stanju.
Taj provizorni most izradila je jugoslavenska vojska 1945. godine i trajao je trideset godina tj. do 1974. god.
Treći most na rijeci Muri 1945. godine
Metalna konstrukcija ima glavna tri nosača, iznad same rijeke, sastavljena je u dva dijela, (svaki po 31 m), i karakteristično je obojen sa Jugoslavenske strane sa sivo maslinastom bojom, a sa Mađarske strane sa zelenom.
most na Muri oko 1970. god.
Četvrti most tj. sadašnji most je najmoderniji po konstrukciji i funkciji i najjači po opterećenju po metru dužine.
Pušten je u željeznički promet 8. travnja 1975. godine. Ukupna dužina mosta je 170 m, stavljen je na četiri oslonca tj. nosača i tri riječna otvora.
Četvrti most na rijeci Muri 1975. godine
Konstrukcija mosta je željezna i u jednoj je konstrukcionoj cjelini. Radovi na izgradnji ovog mosta počeli su 1972. godine.
U stupove mosta ugrađeno je 1100 kubičnih metara betona i 30 tona betonskog željeza, a čelična konstrukcija teška je 535 tona.
sadašnji most na rijeci Muri
foto: Željko Matulic
Idejni i glavni projekt I. dio izradio je Biro za projektiranje ŽTP-a Zagreb, izvedbeni projekt je isto izradio taj Biro, a projekt za stupove upornjake je izradio UVATERV, državno poduzeće za projektiranje objekata veze transporta i prometa Mađarske.
Radove na temeljima i stupovima izradilo je poduzeće Hidepito Vallalat iz Budimpešte, čeličnu konstrukciju »Đuro Đaković«, a radove na polaganju gornjeg stroja izvela je Sekcija za pruge Varaždin.
Ivan Rusak ing.
